Tvoj um je lijepo plavo nebo, a tvoje misli i emocije su oblaci u prolazu. Nema veze ako su tvoje misli i emocije pozitivne ili negativne. Sve misli i emocije su privremene i, ako mirno vježbaš promatranje tih prolaznih oblaka, uvjerit ćeš se da se zaista stalno mijenjaju, odnosno da dolaze i odlaze. Ne moraš ih analizirati, niti na njih utjecati – plavo nebo je i dalje tu. Pusti oblake da se kreću. Ponekad su slatki i lijepo ih je promatrati, ponekad su ružni i tamni, a ponekad su dosadni i bezlični.
Ponekad, kada su oblaci crni i olujni, lako se preokupiramo i zaboravimo na plavo nebo. No, i to je u redu. Nekad ćeš moći promatrati olujne oblake, ali dok se ne izvježbaš u promatranju, često ćeš se naći u oluji i bit će ti teško sjetiti se plavog neba. Obično pokisnemo kad nam se ti oblaci ne sviđaju i borimo se protiv njih. Ponovno, i to je prirodno. Nitko ne voli negativne misli i emocije. No, tijekom vremena, vježbajući mindfulness, oni će proći i iznenadit ćeš se ljepotom plavog neba.
Cilj vježbe je uvijek dopustiti svim oblacima da dođu, mirno promatrati što se događa na nebu, igrati se oblacima radoznalo, umom početnika, bez prosuđivanja i balgonaklono prema sebi.
Uvijek se sjeti da je ono što tražiš uvijek tu, baš kao PLAVO NEBO.
