Mindfulness nije samo usmjeravanje pažnje. Kaže se da je usmjeravanje pažnje jedno krilo mindfulnessa, a drugo je razvijanje blagonaklonosti i suosjećanja prema sebi i drugima.
Blagonaklonost – aktivna želja da netko drugi bude sretan.
Suosjećanje – aktivna osjetljivost na patnju i želja da ju ublažimo.
Suosjećanje prema sebi – odnositi se spram sebe na isti način kako bismo se odnosili prema dragom prijatelju.
Što blagonaklonost i suosjećanje nisu: samosažaljenje, uljepšavanje („ružičaste naočale“), pozitivne afirmacije, izbjegavanje.
Navedene kvalitete svjesne pažnje njeguju ljubav i prihvaćanje samog sebe onakvima kakvi jesmo te jednako pristupanje drugima.
Kad vježbamo prihvaćanje, otvorenost, neprosuđivanje i suosjećanje, vježbamo otvaranje prijateljskog prostora koji podržava učenje, razvoj, otpornost na stres, osjećaj zadovoljstva i povezivanje s drugim ljudima.
