Struktura neuralne mreže kore velikoga mozga predstavlja biološku osnovu mentalnih sposobnosti. Ta neuralna arhitektonika određena je raznolikošću i brojnošću te distribucijom sinaptičkih spojeva (op. ur. sinapsa – mjesto funkcijske veze između dviju živčanih stanica). Način sinaptičke organizacije jedinstven je za svaku osobu i čini osnovu koja određuje psihološki profil, odnosno obilježja osobnosti.
U kori velikoga mozga čovjeka tijekom razvoja stvara se približno dvostruko više sinaptičkih spojeva od potrebnog. Prekomjerne se sinapse u određenom trenutku počinju odstranjivati da bi se tijekom adolescencije i postadolescentnog razdoblja njihov broj ustalio na vrijednosti karakterističnoj za odraslu dob.
Svi okolinski podražaji koje percipiramo tijekom djetinjstva i adolescencije – edukacija, psihološko, socijalno i emotivno okruženje – usmjeravaju razvoj arhitektonike neuralne mreže i determiniraju njezinu konačnu strukturu. To nije slučaj u odraslom mozgu u kojem se usvajanje novih znanja i vještina odvija samo učenjem u okviru kapaciteta neuralne mreže determinirane razvojnom interakcijom gena i okoline.
Promjene strukture neuralne mreže, kao rezultat događanja u okruženju kojemu smo izloženi tijekom razvoja, posebno su izražene u dijelovima mozga ključnim za usvajanje najsloženijih moždanih funkcija bitnih za socijalnu interakciju, kao što je afektivna modulacija emocionalnog izražavanja, konceptualizacija vlastitog uma, mentalizacija, radna memorija i kognitivna fleksibilnost. Stoga je važno zapitati se kakav je utjecaj uporabe digitalne tehnologije na oblikovanje arhitektonike neuralne mreže.
