Vratimo li se na teoriju koja predviđa porast prevalencije demencije u generacija izloženih prekomjernom vremenu ispred ekrana i pretpostavci o smanjenoj kognitivnoj rezervi ovih generacija, postavlja se pitanje možemo li i dalje pretpostavljati jednaku brzinu kognitivnog urušavanja, odnosno veću prevalenciju demencije u kasnijoj dobi, s obzirom na utvrđeno postojanje i pozitivnih utjecaja, odnosno stimulativni okoliš digitalnih medija.
Naime, dio studija pokazuje pozitivan utjecaj uporabe digitalnih medija na kognitivne sposobnosti osoba starije dobi. Razlika utjecaja digitalnih medija na kognitivne sposobnosti u različitim dobnim skupinama može imati podlogu u različitoj plastičnosti mozga. Edukacija, psihološko, socijalno i emotivno okruženje tijekom djetinjstva i adolescencije oblikuje strukturu neuralne mreže, posebno u dijelovima mozga ključnim za usvajanje najsloženijih moždanih funkcija, te uz učenje čini biološku predispoziciju kognitivnih i emocionalnih kapaciteta osobe. S druge strane, u odrasloj dobi usvajamo novo znanje i vještine u okviru postojeće neuralne mreže, bez promjene strukture, odnosno povećavamo svoje sposobnosti učenjem.
Uz promatranje razlika utjecaja digitalnih medija na kognitivne sposobnosti različitih dobnih skupina iznimno je važno proučavati mehanizme u podlozi utjecaja kako bi eventualne intervencije bile pravilno usmjerene. Tako se postavlja pitanje utjecaja – je li izravan ili posredan? Naime, značajan broj studija pokazuje utjecaj digitalnih medija na promjenu životnih navika koje bi posredno mogle imati utjecaj na zdravlje mozga. Primjerice, nedovoljno sna povezuje se sa smanjenim kognitivnim funkcioniranjem, povećanim rizikom od pretilosti, simptomima depresije i percipiranim stresom. Sve je više studija koje upravo uporabu digitalne tehnologije povezuju sa smanjenom količinom i kvalitetom sna.
Ipak, velik dio trenutačnog razumijevanja procesa u podlozi ograničen je podacima iz presječenih (komparativnih) studija i podacima iz vlastitog iskustva. Stoga su potrebna daljnja istraživanja da bi se razjasnilo kako digitalni mediji mijenjaju spavanje i cirkadijani ritam od djetinjstva do odrasle dobi. Osim toga, daljnja su istraživanja nužna da bismo iskoristili pozitivne, a umanjili negativne učinke digitalnih medija na kognitivne sposobnosti u različitim etapama i sferama ljudskog života.
Urednički izbor iz originalnog teksta autora Zdravka Petanjeka i Marine Čavka, Katedra za anatomiju i kliničku anatomiju, Hrvatski institut za istraživanje mozga, Medicinski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, objavljen u 26. broju biltena Rizik NZJZ PGŽ – moguće preuzeti OVDJE
