Spremnost za školu, odnosno školsko učenje potrebno je najprije razlikovati od psihofizičke zrelosti, odnosno biološkog sazrijevanja. Ispravno je reći da je neophodno potreban određeni stupanj psihofizičkog razvoja kao preduvjet za pojedine vrste učenja, npr. bez razvijene sposobnosti fine motoričke koordinacije nije moguće pisati olovkom.
Uska je povezanost razvojne spremnosti i trenutka optimalnog za učenje. Učenje koje se događa u tom povoljnom, optimalnom trenutku najučinkovitije je i traži najmanje napora. Istraživanja u razvojnoj psihologiji pokazala su da će vježbanje u nekoj aktivnosti prije toga trenutka dati vrlo slab rezultat, unatoč uloženom trudu i naporu djeteta i onoga koji ga poučava, kao i da će učenje neke aktivnosti biti otežano ako je optimalno vrijeme za njeno učenje prošlo (otežano opismenjavanje odraslih osoba; učiti izgovor stranih riječi najuspješnije je u djetinjstvu). Mogli bismo reći da se pojam zrelost za učenje više odnosi na biološku spremnost, unutrašnje čimbenike razvoja, dok je spremnost za učenje širi pojam, koji uključuje iskustvo i motivaciju.
Tri su bitna pokazatelja da je dijete spremno za novo učenje: zanimanje djeteta za učenje, trajanje tog zanimanja i napredak koji se postiže u učenju i vježbanju.
Ako zanimanje potraje i ako se, zahvaljujući vježbi, ostvaruje napredak, možemo zaključiti da se učenje odvija u optimalno vrijeme, odnosno da postoji biološka zrelost, ali i osobna spremnost za svladavanje određenog zadatka koji je društveno postavljen. Uspješno svladavanje razvojnog zadatka donosi zadovoljstvo, samopotvrđivanje i priprema dijete za novi korak, za novi razvojni zadatak.
Kao značajan čimbenik spremnosti za školu spominje se metakognicija. Metakognitivna znanja, vještine i metamemorija su znanja o tome što znače i kako se odvijaju naši kognitivni procesi. Radi se o svijesti da postoje kognitivni procesi: mišljenje, pamćenje, čitanje, pažnja…
Znanje o tome kakvi su vlastiti kognitivni procesi i primjena tog znanja pomažu da se kontrolira i korigira brzina rada, da se više planira, da se zastane i ponovno promišlja, provjerava postupak rješavanja, ispravnost odgovora, točnost pročitanog… Polaskom u školu takva se ponašanja nagrađuju, dok se impulzivnost, češće nego prije polaska u školu, sankcionira.
