Riječ bulimia grčkog je podrijetla, a znači proždrljivost. Osoba u kratkom vremenu pojede ogromnu količinu hrane, ne može kontrolirati svoje ponašanje, a prejeda se izvan vremena predviđenoga za obroke. Nakon prejedanja slijedi kompenzacijsko ponašanje koje može biti purgativno, najčešće u obliku samoizazvanoga povraćanja ili zloporabe laksativa i diuretika, ili nepurgativno, u obliku suzdržavanja od unosa hrane ili prekomjernoga vježbanja.
Iako postoji suglasnost o nužnosti prejedanja kao dijagnostičkoga kriterija BN, teško je odrediti što zapravo čini epizodu prejedanja i koja je njezina minimalna učestalost potrebna da bi se govorilo o prejedanju. Neki se autori usmjeravaju na količinu pojedene hrane, drugi na subjektivni osjećaj, dok treći navode brzinu konzumiranja hrane. No, postoji suglasnost većine da je najbitnije usmjeriti se na količinu konzumirane hrane, koja znatno odskače od količine koju ljudi obično pojedu, ovisno o vremenu koje je za to potrebno i socijalnim okolnostima u kojima se hrana konzumira. Epizode prejedanja karakterizira i osjećaj gubitka kontrole: osoba osjeća da nema kontrolu nad pojavom niti prestankom prejedanja. Najčešći je način poništavanja učinka prejedanja samoizazvano povraćanje, kojim se služi 80-90 % bulimičnih osoba. Povraćanje ima neposredne učinke: smanjuje fizičku nelagodu izazvanu unošenjem prekomjerne količine hrane i umanjuje anksioznost koju izaziva pomisao na debljanje.
Dijagnostički kriterij BN koji se odnosi na strah od debljanja omogućuje razlikovanje bulimičnih pojedinaca od normalnih. Uobičajen je u ženskoj populaciji, a razlika se odnosi na intenzitet straha koji je kod BN puno veći. Veliku srodnost i sličnosti između AN i BN nalazimo upravo u jednakom patološkom doživljavanju tijela, nezadovoljstvu njime i sklonosti da pretjerani naglasak na oblik tijela i njegovu težinu bude glavna odrednica po kojoj se osoba vrednuje.
Prosječna dob javljanja BN je između 16. i 19. godine. Pogađa adolescentice i mlade žene, a samo se u 10% slučajeva odnosi na muškarce. Poremećaj je prilično otporan na liječenje.
Kod BN postoji povećana učestalost depresivnih simptoma ili poremećaja raspoloženja (distimični poremećaj i veliki depresivni poremećaj). Bulimičari pokazuju impulzivno ponašanje, samoozljeđivanje, ovisnost, nisko samopoštovanje. Alkohol i zloporaba droga javljaju u 18% do 33% BN pacijenata.
Tjelesne manifestacije BN, na samom početku nastanka poremećaja, manje su dramatične nego kod AN, jer osoba uglavnom održava težinu u granicama prosjeka. Nepravilnosti menstruacijskoga ciklusa javljaju se zato što često povraćanje dovodi do smetnji u inzulinskoj ravnoteži, a nadalje do hormonalnih smetnji. Komplikacije samoizazvanoga povraćanja odnose se na abnormalnosti ravnoteže tekućine i elektrolita, gastro-intestinalne smetnje te krvarenje sluznice. Javljaju se zubne erozije, povećanje žlijezda slinovnica i slabost mišića. Kod BN, medicinske komplikacije ostaju neotkrivene duže vrijeme. Osoba, vrlo često zbog nelagode, ne otkriva nikome svoje probleme hranjenja, a njezin vanjski izgled, za razliku od AN, ostaje i dalje neupadan.
Poremećaji hranjenja pogađaju uglavnom djevojke adolescentne dobi, a raširenost tih smetnji je od 0,3% za AN te 1% u dobi od 16-35 godina za BN.
