Riječ anoreksija grčkog je podrijetla, a odnosi se na nedostatak apetita, izbjegavanje hrane i osjećanje gnušanja prema hrani. Kod osobe s AN opći apetit, zapravo, nije smanjen, nego je modificiran, izmijenjen, a na samom početku bolesti prisilno kontroliran. Tek kada klinički poremećaj znatno uznapreduje, apetit se bitno smanjuje.
Glavna je odrednica AN odbijanje da se zadrži minimalno normalna tjelesna težina. Postoji opća suglasnost autora da je za dijagnozu AN želja za mršavošću nužan kriterij. Mršavost označava stanje prema kojemu se za osobu može reći da je potprosječne težine i da teži manje od 85% normalne težine za svoju dob i visinu. Osobe koje se dijagnosticiraju kao anoreksične vrlo često nalaze opravdanje za svoju dijetu ili za gubitak težine navodeći da su prije započinjanja dijete bile debele i da više nikada ne bi željele imati takvu težinu.
Kriteriji intenzivnoga straha od debljanja i pretjerani utjecaj oblika i težine tijela na samoprocjenu odnose se na stavove i osjećaje koje osoba izražava prema svojemu tijelu ili njegovim dijelovima. Strah od porasta tjelesne težine, odnosno strah od debljanja, toliko je jak da se ne može ublažiti stvarnim gubitkom na težini. Naprotiv, zabrinutost za težinu raste usporedno s njezinim gubitkom.
Osobe s AN pridaju veliku važnost tjelesnoj težini koja potječe od zaokupljenosti izgledom vlastitoga tijela. Uvjerenja su da je njihovo tijelo debelo i zaokruženo ili da su debeli pojedini dijelovi tijela. Kada potpuno omršave, neke djevojke postanu svjesne svoje mršavosti, ali još uvijek vjeruju da se salo zadržalo na kritičnim mjestima. Samopoštovanje je u potpunosti narušeno jer je ovisno o izgledu tijela, o doživljaju njegova oblika i tjelesnoj težini koja nikada nije dovoljno niska. Gubitak tjelesne težine nije samo cilj kojemu se teži, već je on način iskazivanja i provjeravanja vlastite samodiscipline, tako da predstavlja „dostignuće“ koje jača samopoštovanje.
Amenoreja (izostajanje menstruacije) je značajno obilježje anoreksije. Dijelom se temelji na gubitku tjelesne težine, iako njezino javljanje nije u potpunosti jasno. Javlja se kao posljedica patološki niske razine sekrecije folikulstimulirajućega hormona (FSH) i luteinizirajućega hormona (LH). Amenoreja se može pojaviti, kod određenoga broja žena s AN, prije stvarnoga gubitka na težini, a u djevojčica u pretpubertetu menarha (prva menstruacija) može biti odgođena zbog izbijanja bolesti.
Anoreksične osobe konstantno su zaokupljene provođenjem niza aktivnosti kako bi izbjegle dobivanje na težini. Ponašanja koja se najčešće javljaju jesu: ograničavanje unosa hrane – dijetom ili izgladnjivanjem (restriktivni tip AN); da bi se izgubile kalorije, dijete su obično praćene pretjeranim tjelesnim vježbanjem (aerobik, fitness, jogging, hodanje).
Kod drugoga tipa AN – prežderavajuće/purgativnoga – javlja se stalna dijeta uz povremeno prejedanje i čišćenje, odnosno izbacivanje hrane iz tijela samoizazvanim povraćanjem, zloporabom laksativa i diuretika.
Karakteristike koje se često javljaju kod AN jesu perfekcionizam, opsesivno-kompulzivno ponašanje, nisko samopoštovanje i izrazite smetnje raspoloženja, s nerijetkim javljanjem depresivnosti. Kod teže pothranjenosti, mnoge anoreksične osobe pokazuju depresivne simptome, kao npr. depresivno raspoloženje, socijalno povlačenje, razdražljivost, nesanicu i smanjeno zanimanje za seks. Ponekad su smetnje toliko jake da nalikuju pravoj depresiji. Samoizgladnjivanje je praćeno i različitim tjelesnim manifestacijama: izrazitim mršavljenjem, slabljenjem cirkulacije, što izaziva bljedilo kože i sluznice, slabljenjem i usporavanjem pulsa, sniženjem krvnoga tlaka, hladnim rukama i stopalima te pojavom lanugo dlačica po tijelu.
