Napadaj panike može se dogoditi bilo kada i bilo gdje. Odlazak u školu, vožnja autobusom, susret s nekom važnom osobom (simpatijom, nastavnikom, osobom s kojom smo već imali neugodna iskustva..), ispit, važan razgovor s roditeljima ili prijateljima, let avionom, vožnja automobilom… samo su neki od primjera uobičajenih životnih iskustava u kojima nam se može dogoditi panični napad. Smatra se da je za nastanak paničnog napada ključna percepcija (osobni doživljaj, očekivanje) opasnosti.
Ponekad se panika pojavi niotkud, primjerice na plaži dok čitamo knjigu, za vrijeme šetnje s prijateljima ili u drugim potpuno bezazlenim i neugrožavajućim situacijama. Upravo ta iznenadna pojava panike je ono što nas može jako preplašiti.
Osim toga, nekad se dogodi da se poklopi niz okolnosti (npr. vrući je ljetni dan, kasno popodne, nismo jeli cijeli dan, a već nekoliko dana lošije spavamo) koje u izazovu slabost, malaksalost i sl. Ako se uplašimo tih intenzivnih i neugodnih simptoma, u sekundi može nastati panični napad koji kao da je došao niotkud. Budući da su doživljeni tjelesni znakovi snažni i neugodni, moguće je da netočno zaključimo da se radi o velikoj opasnosti – što dodatno pojačava i strah i tjelesne simptome. Dakle, obraćanje pažnje na tijelo dodatno pojačava tjelesne simptome te upadamo u začarani krug.
Zbog snažnih tjelesnih možemo početi misliti da ćemo umrijeti, doživjeti srčani napad ili neko drugo životno ugrožavajuće stanje.
Naše tijelo prirodno odgovara na tu percipiranu opasnost (ne stvarnu) urođenim odgovorom „bori se ili bježi“.
Borba ili bijeg
Kad nas netko napada, onda ćemo ili ući u borbu s tom osobom ili ćemo pobjeći. Svrha obiju reakcija je zaštitia i spas. Da bismo se mogli boriti i bježati, srce nam jače kuca jer pumpa krv u krvne žile da se prokrve mišići, da opskrbimo tijelo potrebnom energijom. Tijelo tada funkcionira kao kada smo na treningu. Ako ne vjeruješ, obrati pažnju na to što se događa u tijelu kada trčiš i vidjet ćeš da isto imaš kratak dah, da možda osjećaš mučninu, da ti se možda i vrti malo u glavi, da ti srce jako lupa, da se znojiš itd. Samo što u toj situaciji tvoj um zna „zbog čega se to događa“ i pušta da se organizam vrati u prirodno stanje ravnoteže. No, kad se isti znakovi jave niotkud, onda tu tjelesnu reakciju um doživljava kao opasnost.
Nastanak paničnih napada nije uvijek skroz jasan i može varirati od osobe do osobe. No, poznato je da pojavi paničnih napada mogu doprinijeti različiti čimbenici:
Genetika
ako u obitelji imamo nekoga s anksioznim poremećajima, veći je rizik da se kod nas jave panični napadi.
Biološki faktori
ulogu u nastanku paničnih napada mogu imati nepravilnosti u proizvodnji, pohrani ili otpuštanju tvari u mozgu koje zovemo nurotransmiteri te poremećaji u radu živčanog sustava koji kontrolira reakcije tijela na stres.
Stresori i traume
doživljavanje traume i izloženost raznim stresorima i emocionalnim problemima također povećavaju veći rizik za razvoj paničnih napada.
Kognitivni faktori
negativne misli i iracionalna uvjerenja mogu doprinijeti pojavi paničnih napada. Oni koji često razmišljaju o opasnostima, koji u svemu vide nešto opasno i koji se jako boje gubitka kontrole mogu biti skloniji paničnim napadima.
Fizička osjetljivost
neki ljudi su fizički osjetljiviji na promjene u tijelu i reagiraju anksioznošću na normalne tjelesne senzacije, kao što su ubrzan rad srca ili kratkoća daha. To se naziva “interoceptivna osjetljivost”, što također može igrati ulogu u nastanku paničnih napada.
