Dječje razumijevanje smrti razvija se usporedno s misaonim sazrijevanjem. Djeca mlađa od pet godina ne razumiju da je smrt konačna, univerzalna, tj. da se događa svima. Moguću odsutnost djetetove reakcije na tužnu vijest o smrti može objasniti nepotpuno razumijevanje njenih dalekosežnijih posljedica.
U toj dobi djeca razmišljaju u vrlo konkretnim pojmovima i zato je bolje suzdržati se od apstraktnih objašnjenja i eufemizama (npr. „zaspao je“). Dijete takve izjave može shvatiti doslovno i razviti strah (npr. dijete se boji kada roditelji idu na spavanje i brine hoće li se probuditi). Budući da nemaju razvijen pojam o vremenu, mala su djeca osjetljiva na odvajanje pa i kratka razdvajanja mogu doživjeti kao trajan gubitak.
Najmlađa djeca mogu, zbog svog predlogičkog načina mišljenja, potpuno pogrešno pojmiti što uzrokuje smrt. Djeca sklona „magičnom mišljenju“, doživljavajući sebe središtem svih stvari, mogu čak pomisliti da su ona sama uzrokovala smrt ili mogu postavljati pitanja o tome tko je kriv za smrt.
Od pete do desete godine djeca postupno shvaćaju smrt kao nepovratnu i uviđaju da njome prestaju životne funkcije. No, još ne prihvaćaju vlastitu smrtnost. Uzroke smrti shvaćaju konkretno, kao posljedicu nesreće ili bolesti. Još uvijek mogu u razmišljanje uključivati magijsku komponentu, npr. da umrla osoba još može čuti ili vidjeti žive. Budući da sebe više ne doživljavaju središtem svemira, u puno većoj mjeri mogu suosjećati s osobom koja je pretrpjela gubitak. Kod dječaka se može početi javljati nevoljkost izražavanja emocija pa tugu drže u sebi. Tada posebno snažno pokazuju jaku vezanost za (preostalog) roditelja ili drugu blisku odraslu osobu te snažnu zabrinutost za sigurnost svojih bližnjih.
Od desete godine nadalje pojam smrti postaje apstraktniji i djeca mogu bolje razumjeti dugoročne posljedice gubitka. Biološke, psihološke i socijalne promjene uzrokuju da doživljena smrt može rezultirati razmjerno jakim reakcijama. Djeca shvaćaju da je smrt univerzalna, što znači da će postati i osobna stvar, što može dovesti do potrebe da tu ideju drže dalje od sebe. Moguće je da osjete gubitak kontrole u životu, besmisao ili čak osjećaj krivnje ako su bili u sukobu s umrlim.
