Tijekom adolescencije (životnog perioda između djetinjstva i odrasle dobi koji započinje pubertetom) mladi se počinju baviti pitanjem „Tko sam ja?“, odnosno počinju propitivati vlastiti identitet. Identitet se odnosi na definiciju sebe, na ukupan dojam osobe o tome tko je kao pojedinac i kao član skupina s kojima se poistovjećuje. Razvoj snažnog i stabilnog identiteta smatra se jednim od ključnih zadataka adolescencije.
Naime, snažan identitet povezan je s boljim mentalnim zdravljem, pozitivnim samopoštovanjem, većim psihološkim blagostanjem i sposobnošću formiranja dubljih odnosa tijekom života. Nadalje, identitet utječe na odluke i ponašanja. Istraživanja pokazuju da ljudi više cijene ponašanja koja su u skladu s njihovim identitetom. Na primjer, ako je važan dio identiteta mlade osobe to da je dobar učenik, može odlučiti da će preskočiti zabavu noć prije velikog ispita ili, ako je sportaš, da neće piti alkoholna pića i jesti nezdravu hranu.
No, iako razvoj identiteta tipično počinje tijekom tinejdžerskih godina, može biti i cjeloživotni proces. Ljudi mogu mijenjati način na koji razmišljaju o sebi i kasnije tijekom života kada dožive promjene, na primjer kada započnu novu karijeru ili postanu roditelji. Dakle, identitet je dinamičan i može se promijeniti tijekom vremena.
Kakva je veza identiteta i adolescencije?
Adolescencija je jedno od razdoblja najintenzivnijih promjena u ljudskome životu. Mladi prolaze kroz niz fizičkih, emocionalnih i kognitivnih (spoznajnih) promjena. U njima počinje zauzimati važno mjesto duboko osobno pitanje, odnosno „potraga“ za identitetom. Ona je povezana s upravo spomenutim sazrijevanjem kognitivnih sposobnosti zbog kojeg mladi postaju sve sposobniji razmišljati na složenije, apstraktnije načine. Na dubljoj razini počinju promišljati i o samima sebi: tko su, što cijene, u što vjeruju, tko žele postati, gdje pripadaju. Razvoj identiteta ne podrazumijeva samo odabir karijere ili stila odijevanja – on obuhvaća povezivanje vlastitih vrijednosti (npr. sloboda ili poštenje), uvjerenja (npr. “Trud se isplati”), ciljeva (npr. završiti fakultet ili napredovati na poslu), odnosa s drugima i „osobne povijesti“ u jedinstvenu cjelinu.
Tijekom adolescencije mladi priželjkuju sve veću samostalnost od roditelja, a istovremeno imaju veću potrebu za povezivanjem s vršnjacima. Stoga su, u okviru spomenutog promišljanja o sebi, sve više zainteresirani (ali i zabrinuti) za percepciju koju o njima imaju drugi. Time postaju osjetljiviji na društvene podražaje, tj. na povratne informacije od vršnjaka, zajednica i medija, što može utjecati na oblikovanje identiteta.
Kako izgleda proces otkrivanja identiteta?
Do određene mjere, svatko „bira“ identitet. Mnogo toga što tinejdžeri rade, poput isprobavanja novih aktivnosti, druženja s novom skupinom prijatelja, nošenja različite odjeće ili učenja o temama koje ih zanimaju, dio je njihove potrage za identitetom. To „putovanje“, koje se ne događa preko noći, može uključivati pokušaje i pogreške, eksperimentiranje različitim ulogama, a ponekad i teška emocionalna razdoblja kao posljedicu tog procesa istraživanja.
Dakle, povećana motivacija za istraživanje i preuzimanje rizika tijekom adolescencije povezana je jednim dijelom i s razvojem identiteta. Predstavlja način isprobavanja različitih interesa i uloga unutar vršnjačkih skupina, obitelji i zajednice. No, važno je napomenuti da u ovom kontekstu „preuzimanje rizika“ NE ZNAČI niti OPRAVDAVA impulzivno izlaganje opasnosti (a još se manje preporučuje!), već podrazumijeva isprobavanje za osobu novih („normalnih“) aktivnosti i uloga za koje još nema garanciju da će u njima uživati i/ili postići uspjeh. Dakle, kada se mlada osoba okuša u, na primjer, novom sportu ili hobiju, ona ne izlaže nepromišljeno opasnosti svoj život i zdravlje niti se „odriče“ kritičkog mišljenja. Upravo suprotno, koristeći se promišljanjem i predviđanjem dugoročnih posljedica, osoba otkriva područje u koje će nadalje ulagati vrijeme i energiju, nakon što ustanovi što joj je blisko, u čemu uživa, gdje se pronalazi, koje su njene jače i slabije strane, što je njen interes i životna strast.
No, identitet u određenoj mjeri oblikuju i okolišni utjecaji izvan neposredne kontrole pojedinca. Dakle, identiteti nisu samo osobna „kreacija“, već su svojevrsni odgovor i na vanjske čimbenike, kao što su vršnjaci, obitelj, škola i šire društveno okruženje. U tradicionalnijim društvima, formiranje identiteta može biti predvidljivije, tj. slijediti „propisani“ put. U društvima koja se brzo mijenjaju, mladi obično imaju više slobode pri istraživanju identiteta. Što je okruženje raznolikije – više različitih ljudi, ideja i načina života – to je više mogućnosti za istraživanje. U tom je smislu važno obrazovanje, tj. srednjoškolsko i studentsko okruženje, jer upoznaje mlade s mogućnostima karijere i idejama s kojima se možda ranije nisu susreli. No, veći raspon mogućnosti može mladima donijeti i veću zbunjenost u procesu istraživanja.
Za izgradnju pozitivnog identiteta potrebno je sigurno okruženje. Roditelji mogu mladima olakšati proces istraživanja identiteta ako im pokazuju ljubav i podržavaju zdravo eksperimentiranje ulogama, ali ujedno im i postavljaju jasne granice koje ne trebaju prijeći. Taj proces postaje teži ako roditelji mlade previše kontroliraju (npr. nameću im identitet) ili pak nisu dovoljno zainteresirani. Slična je situacija i s prijateljima; mlade mogu podržati da isprobaju nove ideje, potvrde nove „dijelove“ identiteta i pruže im osjećaj pripadnosti. Suprotno tome, mladi koje vršnjaci odbace ili isključe mogu doživjeti teškoće tijekom oblikovanja identiteta. Šire kulturno okruženje pokazuje koji su identiteti „dostupni“ te koji se (više) podržavaju. Zbog toga, kao i činjenice da sam proces istraživanja može biti uznemirujuć i neugodan, nekim adolescentima može biti potrebna socijalna i emocionalna podrška, posebno ako doživljavaju diskriminaciju.
Premda je proces izgradnje identiteta „osoban“, to ne znači da ne treba (ili ne smije) uključivati druge ljude. Naprotiv, pozitivni uzori u obitelji ili zajednici mogu pomoći mladima da zamisle različite uloge ili mogućnosti za svoje buduće „ja“. Korisno je s njima razgovarati o vrijednostima, ciljevima ili načinu na koji su odlučivali o sebi i svojem putu. No, povrh toga, važno je da mladi preuzmu određene obveze. Naime, bez zadataka i izvršenih obveza osoba ne može istinski osjetiti smisao i svrhu.
Navedeno je u skladu s onim što su ustanovili psiholozi koji se bave proučavanjem identiteta: osim istraživanja, tj. isprobavanja različitih uloga ili opcija, za izgradnju identiteta važna je i predanost – obvezivanje na neki „dio“ identiteta. Ljudi koji su se posvetili nekom cilju i aktivnostima koje vezuju uz identitet, skloni su osjećati veće samopoštovanje i zadovoljstvo životom te manje simptoma depresije ili anksioznosti. Drugim riječima, navedena dva procesa treba dovesti u ravnotežu; najbolji ishod neće proizaći niti iz „beskonačnog“ isprobavanja niza uloga niti iz obvezivanja prvoj opciji (koja može čak biti nametnuta i/ili od drugih „prekopirana“).
Izazovi i rizici u otkrivanju identiteta
Kada se govori o identitetu, ponekad se koristi izraz „kriza“. Iako popularna kultura često krizi identiteta pripisuje samo negativno značenje, ispravnije je definirati je kao razdoblje intenzivnog propitivanja i istraživanja osobe o tome tko je i kako želi da joj život izgleda. Mogli bismo reći da tako definirana kriza prethodi snažnom identitetu. Premda kriza nije ugodna, za neke mlade dio je razvoja. To se često odnosi na mlade koji se suočavaju s pritiskom obitelji, kulturnih zajednica, ali i vršnjačkih skupina. Slično je i s mladima koji su na neki način isključeni iz društva ili su im ograničena prava zbog negativnih društvenih pojava kao što je, na primjer, rasizam.
No, u modernom društvu novi izazov formiranju identiteta donosi nešto na prvi pogled puno bezazlenije – mediji i društvene mreže. Putem njih mladi su pretjerano izloženi „uređenim verzijama“ identiteta drugih ljudi. To kod njih povećava rizik od nerealističnih usporedbi te im stvara pritisak da što prije „predstave sređenu verziju sebe“, umjesto da si daju potrebno vrijeme za zdravo istraživanje. Stoga je važno podsjetiti se da je otkrivanje identiteta proces koji traje te opravdano uključuje upoznavanje samoga sebe. Iako mlada osoba na samome početku ne mora točno znati gdje će je taj proces dovesti, treba ostati samosvjesna, kritički promišljati te, po potrebi, suprotstaviti se pritisku i nagovorima.
