Radost, tuga, strah, čuđenje, ljutnja… emocije su neizbježne. Htjeli mi to ili ne, utječu na naše ponašanje, izvedbu i odnose s drugim ljudima. Iako neki ljudi smatraju da ih je bolje potisnuti da bi donosili „racionalne“ odluke, a drugi da je OK izraziti ih bez ikakve zadrške, istina je da su one signali koje treba protumačiti. Potisnute emocije mogu narušiti zdravlje kroz pojavu tzv. psiho-somatskih bolesti, dok impulzivno i nekontrolirano izražavanje emocija može naškoditi odnosima s drugima kao i našoj slici.
Emocionalna inteligencija je skup vještina koje nam pomažu prepoznati i razumjeti vlastite emocije kako bismo se uspješno suočavali s njima te prepoznati i razumjeti emocije kod drugih.
Emocije bismo mogli nazvati glasnicima – one donose informacije o onome što nam je bitno: našoj sigurnosti, vrijednostima, odnosima i dobrobiti. Na primjer, strah nas potiče da se zaštitimo, ljubav nas potiče na povezivanje, a ljutnja ukazuje da su ugrožene naše vrijednosti ili osobne granice. Dakle, emocije treba „poslušati“, protumačiti i onda prikladno reagirati da bismo se zaštitili, ublažili stres, ali i učinkovito komunicirali, suosjećali s drugima, prevladali izazove te smirili sukobe. Iako nekim ljudima bolje leže određeni aspekti emocionalne inteligencije, radi se o vještini koja se može učiti, razvijati i unaprijediti.
Emocionalna inteligencija je važna
Emocionalna inteligencija utječe na:
- mentalno zdravlje – preplavljenost emocijama i stres ljude čine osjetljivima na tjeskobu i depresiju.
- fizičko zdravlje – nekontrolirani stres povisuje krvni tlak, potiskuje imunosni sustav i povećava rizik od bolesti srca i krvnih žila.
- međuljudske odnose – bolje razumijevanje vlastitih i tuđih emocija te njihovo pozitivno izražavanje olakšava komunikaciju i stvaranje kvalitetnih odnosa. Ti odnosi zauzvrat pomažu smanjenju stresa i usamljenosti, što pozitivno utječe na mentalno zdravlje.
- uspjeh u školi ili na poslu – razvijena emocionalna inteligencija, olakšavajući snalaženje u složenim društvenim okolnostima te unapređujući komunikaciju, suradnju i otpornost dovodi do bolje produktivnosti, ali i većeg zadovoljstva.
Četiri glavne komponente emocionalne inteligencije su samosvijest, samoregulacija, društvena svijest i društvene vještine.
Samosvijest
Samosvijest uključuje prepoznavanje vlastitih emocija i njihovog odnosa s mislima i ponašanjima. Tek kada ih osvijestimo, možemo početi upravljati tim emocijama i ponašanjem. U tom procesu prepoznavanja važno je shvatiti da emocije ne treba prosuđivati kao dobre ili loše. Upravo odustajanjem od prosuđivanja povećavamo izglede da ćemo shvatiti kako emocije utječu na naše reakcije, misli i odgovore, s kojima su u složenoj vezi.
Kako bismo bili emocionalno zdravi, moramo se „povezati“ sa svojim emocijama i prihvatiti ih, u čemu nam od pomoći može biti prakticiranje mindfulnessa. Također, dobro je u umu imenovati emocije dok ih osjećamo; što osjećaš upravo sada? Možemo voditi dnevnik te pokušati prepoznati situacije-okidače i naše tipične reakcije. Kako bi želio/la reagirati u tim situacijama? Možeš li zastati i preispitati svoju reakciju?
Osim toga, primanje iskrenih, konstruktivnih povratnih informacija vrijedno je za razvoj samosvijesti. Pitaj prijatelje ili obitelj kako bi ocijenili tvoje reakcije na teške situacije. Možda ćeš od njih čuti nešto što nije posve ugodno, ali može biti upravo ono što trebaš da bi unaprijedio/la svoju emocionalnu inteligenciju.
Samoregulacija
Nakon što postanemo svjesni svojih emocija, lakše možemo početi upravljati ponašanjem. To je posebno važno u napetim i stresnim situacijama kada je emocija popraćena i snažnom tjelesnom reakcijom – da ne bismo reagirali previše impulzivno i bez poštovanja, tj. na način koji šteti odnosima. Upravljanje sobom ne znači potiskivanje emocije i zabranu reagiranja, već znanje kada, gdje i kako se izraziti – preuzevši odgovornost i inicijativu, te prilagodivši se okolnostima.
U tome veliku vrijednost imaju tehnike kao što su duboko disanje, brojanje u sebi, uzimanje kratkog predaha od situacije ili sl.
Socijalna svjesnost
Tijekom komunikacije ljudi kontinuirano šalju neverbalne znakove. Kada smo sposobni prepoznati i pročitati te znakove, prepoznati emocije i potrebe drugih ljudi te razumjeti dinamiku unutar grupe, znači da imamo dobro razvijenu komponentu emocionalne inteligencije zvanu socijalna svjesnost. Sve navedene „zadatke“ nije moguće ostvariti ako smo previše „u svojoj glavi“ ili ako smo previše zadubljeni u, na primjer, mobitel. Dakle, socijalna svjesnost iziskuje prisutnost u trenutku i pažnju usmjerenu prema drugima. Možemo je unaprijediti čitanjem – priče iz perspektive drugih ljudi pomažu nam da steknemo uvid u njihove misli, motivacije i postupke.
Ta nam sposobnost pomaže da brinemo o drugima te gradimo prijateljstva i odnose u kojima se i sami osjećamo ugodno.
Upravljanje odnosima
Kao što je navedeno, dobra suradnja s drugima je proces koji započinje sposobnošću prepoznavanja i razumijevanja onoga što drugi ljudi doživljavaju i/ili trebaju. Dobro upravljanje odnosima uključuje jasno komuniciranje, sposobnost inspiriranja drugih, suradnju u timu i uspješno prevladavanje sukoba.
Prepoznavanje neverbalnih poruka koje šalješ drugima može igrati veliku ulogu u poboljšanju odnosa, kao i uspješna upotreba asertivne komunikacije.
