Poznavanje razlike između srama i krivnje ima važne implikacije na način na koji komuniciramo, posebno s djecom i mladima koji još izgrađuju identitet i sliku o sebi. Kada osobi želimo ukazati na nešto što je napravila pogrešno, važno je usmjeriti se na određeno ponašanje (To što si napravio/la nije bilo u redu), a ne na karakteristike osobe (Ti nisi u redu). Ukazivanjem na specifično ponašanje osobi dajemo priliku da preuzme odgovornost, što izostaje kritiziranjem osobe, tj. negativnim etiketiranjem. Kao što je navedeno, to je posebno važno u komunikaciji s djecom i adolescentima da ne bi razvili negativna vjerovanja o sebi i maladaptivni sram koji može biti prepreka zdravomu psihološkom razvoju.
Urednički izbor iz originalnog teksta autorice Ene Baus, mag. psych., objavljen u 27. broju biltena Rizik NZJZ PGŽ – moguće preuzeti OVDJE
