Anksioznost ima velik utjecaj i na naše ponašanje. Prirodno je da izbjegavamo situacije koje nas čine anksioznima. Zbog toga neki ljudi izbjegavaju društvene zabave na kojima ima nepoznatih ljudi, neki situacije javnog nastupa, a neki ispite.
S druge strane, ponekad se odlučujemo na izlaganje tim situacijama, ali uz korištenje sigurnosnih ponašanja koja nam olakšavaju i smanjuju anksioznost. Npr. odlazimo na zabavu, no uz uvjet da smo blizu prijateljima; držimo javno izlaganje, ali samo ako s nama referat predstavlja prijatelj i sl.
Oprez!
Izbjegavanje situacija koje nas čine anksioznima i korištenje sigurnosnih ponašanja funkcionira, ali na kratke staze. Dugoročno postaje sve teže nositi se s anksioznošću. Počinjemo vjerovati da je jedini razlog tomu što se ništa loše nije dogodilo taj što smo izbjegli situaciju ili smo se na vrijeme maknuli iz nje.
Izbjegavanje i sigurnosna ponašanja zapravo dovode do sve veće razine anksioznosti i suočavanje sa sličnim situacijama u budućnosti čine težim. S vremenom se čak povećava broj sigurnosnih ponašanja, kao i situacija koje izbjegavamo.
Začarani krug anksioznosti
Emocije, misli, ponašanje i tjelesni znakovi čine elemente anksioznosti koji se mogu povezati u tzv. začarani krug. Zamisli, na primjer, sljedeću situaciju: trebaš prezentirati referat, ali te je strah i brineš se kako ćeš to odraditi. Ta misao čini te nervoznim/om i pokreće „borba ili bijeg“ odgovor koji uzrokuje ubrzano disanje, brže otkucaje srca, drhtanje i sl. Vjerojatno ćeš se početi bojati da će svi vidjeti tvoj strah i misliti da si nesposoban/a. Takve misli dodatno podižu razinu anksioznosti, čime jača i tjelesna reakcija, a ti se brineš još i više.
