Sve više istraživanja u psihologiji posvećuje se samosuosjećanju, jer može biti korisno u ovladavanju mislima i emocijama koje se javljaju u stresnim situacijama te doprinosi mentalnom zdravlju.
Svakome dobro dođe lijepa riječ, podrška i razumijevanje kada se osjeća loše ili u trenucima suočavanja sa životnim preprekama. Većina ljudi pokušava pružiti podršku, razumijevanje i utjehu svojim prijateljima i članovima obitelji kada prolaze kroz teške trenutke. Međutim, kada sami prolaze kroz težak period, ljudi često budu skloni upućivati si različite grube i osuđujuće izjave koje nikada ne bi rekli prijatelju ili dragoj osobi. Osobe koje su stroge prema sebi mogle bi imati koristi od vježbanja sposobnosti samosuosjećanja.
Suosjećanje i samosuosjećanje
Suosjećanje je topao i brižan način kojim možemo pokazati drugim ljudima da nam je do njih stalo, da ih podržavamo i da smo uz njih. Ako primijetiš da ti je prijatelj tužan, vjerojatno će ti biti žao što se tako osjeća i željet ćeš ga nekako utješiti i podržati. Možda ćeš mu reći da si tu ako mu treba razgovor, zagrliti ga ili na neki drugi način pokazati podršku. To znači da ćeš suosjećati s onim kroz što prolazi i nastojati mu nekako pomoći i olakšati, a ne ga osuđivati.
No, kada se osjećamo loše ili se suočavamo s nekim neuspjehom ili pogreškom koju smo napravili, često se ljutimo sami na sebe i zamjeramo si. Umjesto toga, mogli bismo prakticirati samosuosjećanje – blag i podržavajuć odnos prema sebi, odnosno suosjećanje koje pružamo sami sebi u teškim trenucima.
Dobrobiti samosuosjećanja
Samosuosjećanje može donijeti različite koristi za mentalno zdravlje.
Osobe koje redovito pokazuju suosjećanje prema sebi imaju niže razine depresivnosti, anksioznosti i stresa, manje se uspoređuju s drugim ljudima i zadovoljnije su svojim fizičkim izgledom. Samosuosjećanje također može poboljšati vještinu emocionalne regulacije, odnosno doprinijeti boljem upravljanju emocijama i suočavanju sa životnim izazovima. Samosuosjećanje je povezano s većim zadovoljstvom životom, optimizmom i povezanošću s drugim ljudima.
Što čini samosuosjećanje?
Samosuosjećanje se sastoji od tri dijela:
Ljubaznost prema samome sebi
Podrazumijeva sposobnost da se sami prema sebi odnosimo brižno i s razumijevanjem. Kako bismo to mogli postići, važno je prepoznati „unutarnjeg kritičara“ koji se često javlja kada u nečemu ne uspijemo ili ne zadovoljimo kriterije koje smo si postavili. Možemo ga prepoznati u grubim i osuđujućim izjavama koje si upućujemo, poput:
– „Ja nikad ništa ne mogu napraviti kako treba.“
– „Svi su bolji od mene.“
– „Kako sam se mogao/la dovesti u tu situaciju?“
Važno je prepoznati samokritičan unutarnji govor te ga ublažiti i pretvoriti u ljubaznije i nježnije izjave koje će odražavati samosuosjećanje, a ne prekoravanje i zamjeranje.
Mindfulness ili usredotočena svjesnost
Kako bismo mogli biti suosjećajni, važno je da budemo prisutni u trenutku i svjesni što se s nama događa u nekoj situaciji. Teško je biti samosuosjećajan ako ne znamo kako se osjećamo, što želimo i što nam treba.
Zajednička ljudskost
Treći dio samosuosjećanja je prepoznavanje činjenice da smo svi ljudska bića koja će s vremena na vrijeme doživjeti patnju, tugu i bol. Razlozi u podlozi tih bolnih osjećaja mogu se razlikovati među pojedincima, ali ono što je zajedničko je da ih svi – jednostavno zato što smo ljudi – doživljavamo u nekom trenutku života. Dakle, naša bolna iskustva nisu iznimka, već nešto po čemu smo slični drugima.
Kako vježbati samosuosjećanje?
Samosuosjećanje nije trajna osobina ličnosti koju ili imaš ili nemaš – to je vještina koju možeš vježbati i naučiti. U nastavku je opisano nekoliko koraka i vježbi koje ti mogu pomoći u razvoju samosuosjećanja:
Mindfulness ili prisutnost u sadašnjem trenutku
Jedna od ključnih komponenti samosuosjećanja je mindfulness – sposobnost da budemo prisutni u sadašnjem trenutku. Kako bismo uopće mogli pokazati samosuosjećanje, važno je da osvijestimo i prihvatimo da prolazimo kroz težak period. Ako uopće nismo svjesni svojih osjećaja, teško da ćemo moći biti samosuosjećajni. Kako bi uvježbao/la mindfulness, pokušaj svakodnevno barem nekoliko minuta prakticirati mindfulness vježbe.
Ponašaj se prema sebi kao prema prijatelju
Ova vježba može ti pomoći prepoznati kada si prema sebi bio/la pretjerano i nepravedno strog/a i potaknuti te da postaneš ljubazniji/a. Sjeti se situacije u kojoj ti je bilo teško. Zamisli kako bi se odnosio/la prema prijatelju, prijateljici ili dragom članu obitelji koji prolazi kroz težak period. Što bi mu/joj rekao/la? Kojim tonom bi govorio/la? Jednako tako pokušaj razgovarati sam/a sa sobom kada ti sljedeći put bude teško!
Promjena samokritičnog govora
Kada napravimo neku pogrešku ili u nečemu ne uspijemo, skloni smo iracionalnom razmišljanju da su svi drugi super i da im ide od ruke, a samo mi radimo pogreške i doživljavamo neuspjehe. Takav samokritičan unutarnji govor otežava pokazivanje samosuosjećanja te ga je dobro osvijestiti i pokušati ublažiti ili promijeniti. Umjesto da se kritiziraš kada nešto pođe po zlu ili napraviš neku pogrešku, pokušaj zamijeniti negativne misli ljubaznijim i podržavajućim izjavama. Primjerice, kada napraviš neku pogrešku, umjesto da se okrivljuješ riječima poput „Ništa ne mogu napraviti kako treba“, možeš si reći „Budući da nisam savršen/a, smijem nekad napraviti pogrešku.“
Samosuosjećajni odmor
Prisjeti se neke situacije koja ti je bila teška ili stresna. Koje si izjave možeš uputiti kako bi ublažio/la situaciju?
- „Ovo kroz što sada prolazim je zaista teško i boli me. Što mogu napraviti da si malo olakšam?“ (mindfulness)
- „Patnja je dio svačijeg života. I drugi ljudi se povremeno ovako osjećaju.“ ili „Svi u životu povremeno prolaze kroz teške trenutke. Ovo se ne događa samo meni.“ (zajednička ljudskost)
- „Prihvatit ću sebe, iako sam nesavršen/a. Oprostit ću si i naučit ću nešto iz svojih pogrešaka.“ (ljubaznost prema sebi)
Pisanje o samosuosjećanju
Ako voliš pisati, možeš i tako istražiti samosuosjećanje. Za početak zapiši nešto o sebi što ne voliš ili zbog čega se osjećaš nesigurno. Primijeti koje ti se emocije javljaju dok razmišljaš i pišeš. Nakon toga, zamisli da prijatelj koji te voli i podržava čita tekst koji si napisao/la. Što bi ti prijatelj rekao/la u vezi s tvojim teškoćama i percipiranim nesavršenostima?
Samosuosjećanje je moćna vještina koja može značajno poboljšati mentalno zdravlje i emocionalnu otpornost. Kroz praksu ljubaznosti prema sebi, mindfulnessa i prepoznavanja zajedničke ljudskosti, možemo naučiti kako se nositi sa životnim izazovima i patnjom, a da pri tom budemo prema sebi nježni i podržavajući. Važno je zapamtiti da samosuosjećanje nije sebično, već nas čini sposobnijima da budemo podržavajući i prema sebi i prema drugima.
