Jedan od najvažnijih zadataka kada se bavimo osobnim granicama je osvještavanje da smo sami odgovorni za njihovo očuvanje i jasnu komunikaciju o njima.
Prelaženje granica nije toliko neuobičajeno. Ne mora nužno podrazumijevati lošu namjeru; može biti posljedica nesporazuma koji se može ispraviti ako odvojimo malo vremena i otvoreno porazgovaramo te objasnimo naše granice – bez opravdavanja, samo informirajući.
No, događa li se da nas netko ne sluša, ismijava naše granice, pritišće nas da ih promijenimo ili nam zbog njih nameće krivnju, važno je da koristimo asertivnu komunikaciju. Njome izravno ali i pristojno izražavamo svoje granice i kako se osjećamo ako ih se ne poštuje.

Komuniciranje o granicama s drugima može dovesti do teških, ali korisnih razgovora. No, ako se pokušaji komunikacije pokažu neuspješnima, moguće je prekinuti vezu. Osjećamo li da nam je u tome potrebna pomoć i podrška, možemo je zatražiti od osobe u koju imamo povjerenja ili od stručnjaka.