- Samoozljeđivanje je ponašanje – namjerno ozljeđivanje vlastitog tijela (npr. rezanjem ili grebanjem kože). Dakle, ne radi se o psihičkom poremećaju, već o nezdravom načinu suočavanja sa snažnim neugodnim osjećajima koji se mogu javljati kod nekih psihičkih stanja i poremećaja, ali i neovisno o njima.
- Kada osoba koja se samoozljeđuje nema samoubilačke (suicidalne) misli ili namjere (što je kod tog ponašanja najčešće slučaj), govorimo o nesuicidalnom samoozljeđivanju.
- U podlozi samoozljeđivanja može biti pokušaj osobe da ublaži neugodno emocionalno stanje, a, ako se osjeća emocionalno prazno, da osjeti bilo što, makar i bol. Osim toga, to može biti oblik izražavanja bijesa prema sebi ili pak potrebe za primanjem pomoći.
- Samoozljeđivanje može dovesti do kratkotrajnog olakšanja, ali se često nakon njega javlja osjećaj srama ili krivnje. U fizičkom smislu nastaju ozljede koje mogu biti male ili velike. Osobi mogu ostati trajni ožiljci te si može uzrokovati ozbiljne zdravstvene probleme, čak i ugroziti život.
- Da bi osoba prestala sa samoozljeđivanjem, korisno je da obrati pozornost na događaje, misli ili osjećaje koji joj djeluju kao okidač za samoozljeđivanje te pronađe zamjensku sigurnu aktivnost kojom će zadovoljiti potrebu. Na primjer, ako se netko samoozljeđuje kada se osjeća tužno, umjesto samoozljeđivanja može slušati glazbu koja podiže raspoloženje, može iskušati tehnike disanja ili mindfulnessa, pisati dnevnik, vježbati, razgovarati s osobom u koju ima povjerenja i sl.
- Važno je potražiti pomoć stručnjaka koji će osobi pomoći da usvoji vještinu rješavanja problema u podlozi, kao i nove i efikasne načine za suočavanje sa snažnim emocijama.
