Svakako je važan čimbenik u sportskoj karijeri trener. Njegovo znanje, sposobnost da ga prenese, sposobnost da održi motivaciju, usmjerava, organizira rad u svrhu razvoja sportaša, realno savjetuje roditelje, održi adekvatnu komunikaciju s njima i potiče ih da budu na adekvatan način uključeni u sport… od značajne su važnosti za svakog mladog sportaša.
Treneri, poznavajući navedene faze razvoja sportske karijere, trebaju o njima voditi računa kada planiraju svoj rad ili savjetuju roditelje. Svakom mladom sportašu potrebno je pružiti priliku te je bitno da treneri ne upadnu u zamku svojih očekivanja na način da unaprijed procijene tko ima ili nema talenta za sport. U tom bi slučaju djeca koju procijene manje talentiranom dobila manje pažnje i manje bi naučila. „Zamka“ je u tome da ta djeca kasnije i manje pokazuju, čime se trenerova pretpostavka o manjku talenta pokazuje točnom, on se i dalje manje trudi oko djeteta i na kraju dijete odustaje od sporta.

Jasno je da ima djece koja nemaju psihofizičke sposobnosti za sport u koji su se uključila te u takvim situacijama treba savjetovati roditelje da eventualno probaju dijete uključiti u drugi sport. No, u slučaju da dijete pokazuje da izrazito voli baš taj sport i u njemu želi ustrajati, na treneru je da svoj rad, ciljeve i očekivanja prilagodi mogućnostima djeteta, kako bi se ono osjećalo ugodno i kako ne bi nastale negativne emocionalne posljedice.
Valja naglasiti da trenerski posao nije lak, posebno jer se sve manje naglašava odgojna uloga trenera, a sve više sportski uspjeh. Djeca dolaze u sport na neki način već odgojno definirana, ponekad s neadekvatnim načinom poimanja i odnosa spram autoriteta, u smislu neuvažavanja trenera, što treneru svakako otežava rad i smanjuje odgojni i edukativni utjecaj.