Novija istraživanja ukazuju na važnost očeve uključenosti u brigu o djetetu od najranijih dana, kako za dobrobit i razvoj djeteta, tako i za dobrobit očeva i majki. Danas znamo da otac i majka unose različitu kvalitetu u djetetov život i svatko od njih različito pridonosi njegovu razvoju. Očeva uključenost, osjetljivost za djetetove potrebe, potpora i poticaj daju jedinstven doprinos dugoročnoj dobrobiti djeteta.
Zastarjeli pogledi
Do sredine sedamdesetih godina na oca se gledalo kao na biološku nužnost te je minorizirana njegova uloga u socijalnom i emocionalnom razvoju djece, odnosno promatrana je samo kroz utjecaj na majku. Desetljeća istraživanja bila su usmjerena na vezu između majke i djeteta, smatranu najbitnijom za djetetov život. Pojam koji se tada isticao je tzv. majčinska praksa koja je bit majčinstva, a podrazumijeva njegu, zaštitu i odgajanje djece. Zadaci koji pripadaju u majčinsku praksu jesu: mijenjanje pelena, kupanje, hranjenje, presvlačenje, uspavljivanje, bavljenje djetetom noću, igranje s djetetom, čitanje djetetu, nabava odjeće, predmeta i igračaka za dijete, vođenje u jaslice/vrtić, odlazak liječniku, vođenje djeteta u šetnju i na izlaske.
No, 80-ih godina prošloga stoljeća obiteljski se kontekst nepovratno mijenja: dolazi do sve veće zaposlenosti majki, kao i češće pojave samohranih majki, što je istraživače navelo na to da majčinstvo i očinstvo počnu promatrati kao dva zasebna utjecaja na dijete. Tada započinju istraživanja kojima su u središtu interesa očinstvo i efekti očinstva na dijete i na psihičko funkcioniranje majki i očeva te na širi obiteljski kontekst.
Tate u 21. st.
Danas puno bolje nego ranije razumijemo važnost i doprinos očeva djetetovoj dobrobiti i razvoju od najranijih dana do odrasle dobi.
Znanstvenici navode da nema recepta ‘kako postati kvalitetan tata u 21. stoljeću’, ali su neki važni elementi prepoznati. U literaturi se navode tri osnovne funkcije oca:
- preuzimanje odgovornosti za brigu o djetetovim potrebama, uključujući tjelesne i zdravstvene (presvlačenje pelena, oblačenje, hranjenje, uspavljivanje, odlazak liječniku i sl.),
- pristupačnost, dostupnost za emocionalno povezivanje, raspoloživost za kontakt te
- uključenost (upletenost) u direktnu interakciju s djetetom (igranje, čitanje, izlasci).
Posebno je istaknuta sposobnost emocionalnog povezivanja, osjećaja bliskosti s djetetom. Istraživanja sugeriraju da je, radi poticanja osjećaja bliskosti, oca potrebno što prije uključiti u kontakt s djetetom – očevi koji su bili na porodu efikasniji su u stvaranju odnosa s djetetom i stvaraju jaču povezanost, slično kao što su se očevi koji su prva dva tjedna proveli s partnericom bolje povezali s djetetom. Za stvaranje emocionalne povezanosti izuzetno je važan kontakt kože na kožu, fizička blizina i dodir djeteta i oca.
Višestruke dobrobiti
Aktivnu brigu o djetetu kod očeva prate fiziološke promjene koje olakšavaju pokazivanje nježnosti i povezivanje s njime. Očevi koji se bave bebama bolje se osjećaju: ne samo da postaju kompetentniji roditelji time što vježbaju roditeljstvo, već su ispunjeniji, sretniji i smireniji. Istraživanja pokazuju da očevi koji više ulažu u svoju ulogu (više se daju u svoje očinstvo) imaju bolje mentalno i tjelesno zdravlje.
Valja, međutim, napomenuti da samo provođenje vremena s djetetom nije dovoljno, radi li se o npr. zajedničkome gledanju televizije ili sl., već je važna kvaliteta interakcija. Dobri se očevi igraju s djetetom, još od kad je dijete sasvim malo, toliko malo da se niti neće sjećati same igre, već osjećaja povezanosti; razgovaraju s djetetom o onome što dijete zanima, prate ga u njegovim interesima; usmjeravaju dijete prema ispravnom ponašanju i pritom iskreno vjeruju u dijete; dostupni su djeci i, kad su s njima, usmjereni su na njih. I za kraj, ono najvažnije: dobri očevi vole provoditi vrijeme sa svojom djecom.
Istraživanja pokazuju da djeca uključenih očeva, kao posljedicu višeg kvocijenta inteligencije vidljivog u trećoj godini života, imaju kvalitetnije veze s drugom djecom, bolje školske ocjene te manje problema u ponašanju.
Koliko će otac biti dobar otac svojoj djeci umnogome ovisi o majci. Majka treba biti mudra da ocu ostavi dovoljno prostora da on zaista bude otac. Majka treba prihvatiti da su djetetu potrebna dva različita roditelja, koji unose različite, ali jednako kvalitetne komponente, a ne majka i zamjena za majku u obliku oca.
Postoje razlike u interakciji očeva i djece u usporedbi s majkama. Očevi se drugačije igraju s djecom, oni se igraju grublje, čime pomažu djeci da bolje kontroliraju svoje tijelo i emocije. Očevi su skloniji potaknuti dijete da prihvati rizik u igri, ali i u životu, što razvija zdravu ambiciju. Očevi su u komunikaciji s djecom manje skloni tzv. tepanju, čime potiču korištenje novih riječi i obogaćuju jezik djece. Očevi drugačije discipliniraju: oni su skloni pravdi i logičnim posljedicama, čime djecu pripremaju za stvarni svijet.
Rana aktivna uključenost očeva u brigu o djetetu dobra je i za majke. Veća uključenost oca u brigu o djetetu i drugim obvezama u kućanstvu povezana je s nižom razinom roditeljskog stresa i depresije kod majki te stoga povećava vjerojatnost razvoja sigurne privrženosti između majke i djeteta.
Danas svjedočimo da očevi sami preuzimaju inicijativu, što je vidljivo u obitelji, ali i u ustanovama koje dijete pohađa. Sve veća uključenost očeva vidljiva je od prisustvovanja porodu, preko sudjelovanja na roditeljskim sastancima i tematskim radionicama do uključivanja u različite programe podrške roditeljstvu.
Urednički izbor iz originalnog teksta autorice Sonje Pribela-Hodap, univ. spec. psych., Dječji vrtić Viškovo, objavljen u 21. broju biltena Rizik NZJZ PGŽ – moguće preuzeti OVDJE
