Ako imaš problema s čestim odgađanjem, možda su ti roditelji ili netko drugi rekli da si samo lijen/a. Međutim, kronično prokrastiniranje je puno kompliciranije i složenije od „obične“ lijenosti. Ljudi koji prokrastiniraju često naporno rade kad se približi rok za završetak nekog zadatka i zato se ne može reći da se radi o lijenim osobama. Učenik koji je lijen neće dan ili dva dana prije ispita danonoćno učiti, dok će učenik koji je sklon prokrastinaciji vjerojatno raditi upravo to ili nešto slično. Ljudi koji često odgađaju također znaju reći da „bolje rade pod pritiskom“, ali pitanje je koliko su puta zadatke zapravo obavili na vrijeme, umjesto u zadnji tren, da bi mogli usporediti kako zaista funkcioniraju u različitim uvjetima.
Privlačnost odgađanja školskih zadataka u tome je što donosi kratkoročno olakšanje. Pomisao „Ne moram odmah početi učiti, imam još vremena“ ugodna je budući da sebi dajemo dopuštenje da prvo uživamo u nekoj ugodnijoj aktivnosti. Odgađanju često doprinosi i to što smo stalno okruženi stvarima i aktivnostima koje su nam privlačnije i zabavnije od učenja, kao što su gledanje serija, praćenje društvenih mreža ili igranje videoigrica.
Učenici prokrastiniraju iz različitih razloga. Neki to rade zbog nedostatka motivacije, neki zbog straha od neuspjeha, a neki jer ne razumiju u potpunosti zadatke ili gradivo koje trebaju savladati. Ljudi koji imaju nisko samopouzdanje mogu izbjegavati pristupanje nekom zadatku ili učenju jer ne vjeruju da ga mogu savladati pa odgađaju što je više moguće. Često je prokrastinacija povezana s poteškoćama u planiranju i organiziranju vremena, a kod nekih učenika može biti povezana i s poteškoćama u održavanju pažnje ili nekom teškoćom učenja.
Prokrastinaciju možemo shvatiti i kao oblik samozaštite. Na primjer, ako netko odgađa učenje do večeri prije ispita i onda dobije lošu ocjenu, može se „pravdati“ sam sebi: „Nisam imao/la dovoljno vremena za učenje“.
