Kako se dijele neverbalni znakovi?
Neverbalni znakovi
Nevezani uz govor
dinamični
- izraz lica
- geste, pokreti ruku
- pogled
statični
- međusobni položaj
- udaljenost
- kontakt
- stav tijela
- izgled
vezani uz govor
- ton i boja glasa
- glasnoća
- pauze
- intonacija
- tečnost
Nevezani uz govor
dinamični
- izraz lica
- geste, pokreti ruku
- pogled
statični
- međusobni položaj
- udaljenost
- kontakt
- stav tijela
- izgled
vezani uz govor
- ton i boja glasa
- glasnoća
- pauze
- intonacija
- tečnost
Kontakt pogledom
Sugovornici će se uglavnom osjećati cijenjenima kada vide da ih pratimo. To možemo postići primjerenim kontaktom očima. Pogled na licu osobe (umjesto na npr. mobitelu), daje sugovornicima do znanja da ih slušamo. No, ni on ne treba trajati 100% vremena, tj. ne smije se pretvoriti u „buljenje”.
Držanje, stav tijela
Otvorenim stavom obično se smatra: tijelo okrenuto prema sugovorniku (a ne u stranu), otvorene šake, „izloženo” tijelo (a ne zaštićeno prekriženim rukama), neprekrižene noge, stopala usmjerena prema sugovorniku. No, s obzirom na složenost ove vrste neverbalne komunikacije ne smijemo se „zaletjeti” i na temelju jednog znaka smatrati da smo je apsolutno razumjeli.
Dodir
Dodir je moćan jer ga pokreću emocije. Društvena pozicija, spol i odgoj vežu se uz dodir – koliko ga prakticiramo i kako na njega reagiramo. Dodir može biti nježan i puni ljubavi, pokroviteljski (pomalo „s visoka”), nasilan… U prosjeku, žene više koriste dodir kao iskaz brige, a muškarci kao način utjecaja. Ista vrsta dodira može slati različite poruke, ovisno o odnosu između dvoje ljudi i kontekstu u kojem se događa. Na primjer, ako nas po ramenu potapša prijatelj koji nas želi podržati nije jednako ako to isto učini protivnik od kojeg smo taman izgubili. Prvi je dodir znak podrške, a drugi može biti signal osjećaja dominantnosti. Stoga je važno osvijestiti kontekst i vrstu odnosa da bismo izbjegli neprimjeren način korištenja dodira. Dodatni oprez potreban je pri komunikaciji putem dodira u različitim kulturama, koje mogu imati različite granice.
Izraz lica
Izraz lica najčešće prvo zamijetimo. Osmijeh, mrštenje ili grimase pokazuju puno o raspoloženju sugovornika, a moguće i o tome kako bi mogao teći razgovor. Izrazi sreće, tuge, ljutnje i straha osnovne su emocije, a izrazi lica povezani s njima prepoznatljivi su u svim kulturama.
Udaljenost
Udaljenost je važan dio međuljudske komunikacije, koji osigurava da ljudima ne bude neugodno. Društvena pravila, osobne sklonosti i odnosi određuju odgovarajuću blizinu. Na primjer, osobe u vezi u principu će na kauču sjediti bliže no što će sjediti kolege s posla. Bliski fizički kontakt unutar „osobnog prostora” (manji od pola metra), obično se ostvaruje samo s osobama s kojima smo u intimnoj vezi. Udaljenost između pola metra i metar primjerena je za razgovor s npr. bliskim prijateljem, a između jednog i tri metra uobičajena je za društvena okruženja, kao npr. zajednički uredski prostor. Udaljenost veću od tri metra bilo bi dobro pustiti između nas i stranaca u npr. trgovačkom centru.
Pokreti ruku
Pokreti ruku ili geste mogu biti mahanje, pokazivanje, odmahivanje (kao znak umanjivanja značaja, neslaganja), dizanja palca… Kulture se međusobno razlikuju po tome koje se geste smatraju prihvatljivima, a koje nepristojnima.