Neki roditelji u problematičnim situacijama pribjegavaju fizičkom kažnjavanju, nakon kojega se događa da se dijete zbog straha neposredno prilagodi roditeljskom zahtjevu. Upravo taj kratkotrajni „uspjeh“ postaje kod nekih roditelja argument o uspješnosti takvog načina postavljanja granica. No, važno je znati da se navedeno može postići i na druge načine, i za dijete i za obitelj dugoročno prihvatljivije i korisnije.
Željeno ponašanje možemo oblikovati i na druge načine – uvažavajući dijete, njegove potrebe i osobnost, a da ga istovremeno ne izlažemo većoj vjerojatnosti razvijanja niza neželjenih ponašajnih ishoda. Naime, svaka situacija – čak i ona koja nam se čini neugodna, teška, zahtjevna – prilika je za učenje. U tom je smislu korisno zapitati se: „Što dijete može naučiti?“; „Kakvu dugoročnu poruku šaljem djetetu?“; „Koje vrijednosti prenosim djetetu svojim ponašanjem?“; „Koje vrline, sposobnosti, vještine možemo u ovoj situaciji razvijati, vježbati?“. Navedena pitanja, odnosno odgovori mogu pomoći u odabiru primjerene reakcije u određenim situacijama, jer će fokus s kratkotrajnih ishoda prijeći na dugoročne.
Roditelji ponekad daju djetetu poruku da se i ponašanjima koja inače ne odobravaju može nešto dobiti; zbog osjećaja neugode u socijalnim situacijama i u želji da se problem/ispad razriješi, popuštaju pred djetetovim ispadima. Na takav način djetetu daju dvostruku poruku: s jedne strane, kroz riječi postavljaju granice, a s druge strane, navedeno ne provode u svojem ponašanju.
Dijete će uvijek više vjerovati ponašanju nego riječima te će se na taj način povećati vjerojatnost ponovnog sličnog neželjenog ponašanja i u budućnosti. Korisno je da roditelj ima na umu da ga, u za njega neugodnim situacijama, djetetovo ponašanje neće „osramotiti“, ali ga može „osramotiti“ njegova vlastita neprimjerena reakcija na djetetovo ponašanje.
U konačnici, kroz primjerene poruke i reakcije roditelja dijete će naučiti poštivati pravila, tuđe osjećaje i potrebe, napadaji bijesa će proći, dijete će se naučiti primjerenom izražavanju emocija, kako se nositi s frustracijom, a sve to će mu u budućnosti pomoći da bude zadovoljnije te uspješnije u kontaktu s drugim ljudima.
Urednički izbor iz originalnog teksta autorice Rebeke Bulat, dipl. psiholog-profesor, objavljen u 15. broju biltena Rizik NZJZ PGŽ – moguće preuzeti OVDJE
