Postavljanje granica razlikuje se od naredbi i prijetnji koje se upotrebljavaju u trenutku kada roditelji nisu smireni, kada gube kontrolu, kada su se granice već prekoračile, odnosno kada se ponašanje koje želimo izbjeći već dogodilo.
Kod djece do dobi od četiri godine postavljanje granica i posljedična frustracija često dovode do napadaja bijesa, koji mogu biti popraćeni udaranjem, vikanjem, bacanjem na pod, samoozljeđivanjem i sličnim ponašanjima. Takvi se ispadi češće događaju kada su djeca umorna, gladna, žedna, iscrpljena i slično, u situacijama većeg emocionalnog uzbuđenja, straha, stresa ili pak dosade, ili kao oblik traženja roditeljske pažnje (posebno ako dijete ima iskustvo da takvo ponašanje priziva mnogo roditeljske pažnje).
Kako izbjeći napade bijesa?
- Osigurajte vrijeme za igru s djetetom.
- Pokažite djetetu poštovanje – dajte mu do znanja da vam je jasno što želi i kako se osjeća i onda kada nešto ne može dobiti („Jasno mi je da želiš čokoladu, ali ju ne možeš dobiti sada nego poslije ručka.“).
- Postavite jasne (djetetu razumljive) granice i ostanite im dosljedni, bez povremenih popuštanja.
- Pomozite djetetu da jasno i na prihvatljiv način izrazi svoje osjećaje i želje. Iza ponašanja koja se doživljavaju kao prkos ili neposluh često se krije djetetova potreba koja nije jasno izrečena. Djeci treba pomoći da budu uspješnija, dati im primjer što i kako trebaju učiniti. („Sviđa ti se ta igračka, želio bi ju posuditi? Zamoli prijatelja da ti posudi. Reci: Posudi mi.“).
- Budući da je korisnije nagrađivati nego kažnjavati, obratite pažnju na poželjna ponašanja koja dijete manifestira tijekom dana i pohvaliti dijete. Poželjna se ponašanja ne podrazumijevaju pa ih je potrebno prepoznati i pohvaliti, čime ćemo povećati buduću učestalost tih poželjnih ponašanja. To ne znači hvaliti dijete za svaku sitnicu, već dati do znanja kada primijetimo određeno ponašanje koje nam se sviđa i koje nas veseli.
Što kada se napad bijesa ipak dogodi?
Roditelj treba:
- prepoznati djetetove osjećaje, želje i dati mu to do znanja (npr. „Vidim da te to ljuti.“ ),
- dati djetetu jasno do znanja koja ponašanja nisu prihvatljiva, na miran način, bez pridavanja velike pažnje samom izrazu bijesa (udaranju, vikanju i sl.),
- ako je moguće, maknuti dijete iz situacije u kojoj se napad bijesa javio,
- obratiti pažnju na djetetovu promjenu ponašanja kada se počne smirivati,
- kod blažih protesta preusmjeriti djetetovu pažnju na nešto drugo,
- ne popuštati u zahtjevima zbog napadaja bijesa,
- ponašati se izvan kuće jednako kao i kod kuće, tj. ne popuštati zbog okoline.
