Adolescencija predstavlja razvojno razdoblje preobrazbe iz djeteta u odraslu osobu. Završetkom adolescencije završava sazrijevanje osobnosti (ličnosti) i nastaje mlada odrasla osoba sa svojim odgovornostima. Na tom putu, koji traje desetak godina (koliko je potrebno za psihičku organizaciju ličnosti), mlada osoba postupno prolazi kroz određene faze, proživljava niz psihosocijalnih reakcija, promjena i prilagodbi.
Utjecaj roditelja slabi
Dijete koje je do početka adolescencije (11,12 – 14 godine) bilo stidljivo, poslušno i dobroga ponašanja, nerijetko pokazuje promjene. Javljaju se određena nestabilnost i veliki zahtjevi. U obitelji se nameće svojim egoizmom i manjkom obzira, u školi ima često neugodnosti zbog nedostatnog interesa za školske predmete, nemogućnosti koncentracije ili neposlušnosti.
Preadolescent ismjehuje i kritike i pohvale, a isto tako i nagrade i kazne. Mišljenje koje ima o sebi ne ovisi toliko o roditeljima ili profesorima, koliko o poštovanju ili potcjenjivanju njegovih vršnjaka. Moć roditelja kod djece slabi jer se oslobađaju prošlih veza, a još nisu stvorili nove koje će ih karakterizirati i stabilizirati s prijateljima ili drugim osobama, koje na neki način idealiziraju.
Djetetom upravljaju njegovi snažni unutarnji porivi, što je i očekivano za tu fazu rasta i razvoja. U socijalnom ponašanju preadolescenta dominira stav (faza) opozicije.
Unutrašnji nemir
Afirmacija, kao sljedeća faza, podudara se s adolescencijom u užem smislu (14 – 18 godina). Adolescenti traže svoju neovisnost u odijevanju, dotjerivanju, frizuri i sl. U odnosu na roditelje i okolinu, osjećaju se progonjeni i neshvaćeni. Bore se protiv autoriteta svojih roditelja, koji osporavaju svakom prigodom.
Adolescenti se osjećaju drugačije od onog kako su se osjećali kao djeca i ta ih razlika zbunjuje (kao i one oko njih). Također, znaju da im se tijela mijenjaju na način kojim nisu uvijek zadovoljni. Opažaju da su ćudljiviji, ali im nije jasno od kuda ta ćudljivost potječe. Prepoznaju da su im se osjećaji prema roditeljima promijenili, što ih često uznemiruje. Ta unutarnja uznemirenost vrlo je stvarno iskustvo za adolescente. Kako će taj nemir njima upravljati, hoće li ih voditi do poduzimanja akcija – ovisi od osobe do osobe.
Preuzimanje nadzora
U završnom razdoblju postadolescencije (18 – 21 godine) adolescent ulazi u svijet odraslih zaposlenih ljudi ili se bavi studiranjem prema svome odabiru i sklonostima. Time preuzima sudbinu u svoje ruke i bolje prihvaća odrasle u onoj mjeri u kojoj počinje i sebe doživljavati kao odraslog s odgovornostima.
Urednički izbor iz originalnog teksta autorice Karmen Jureško, dr. med., spec. psihijatrije, objavljen u 13. broju biltena Rizik NZJZ PGŽ – moguće preuzeti OVDJE
