Jedan od problema vezanih uz umjetnu inteligenciju je to što se „ponaša“ kao da svako pitanje već ima odgovor (odnosno da ga mora imati). No, što smo stariji to više znamo iz iskustva da neka životna pitanja nemaju odgovor – ili barem ne kratak, jednostavan, jednoznačan te brzo i lako dostupan odgovor. Jedna odlika dobrog mentalnog zdravlja je moći tolerirati određenu dozu neizvjesnosti.
Umjetna inteligencija pitanje korisnika ne tretira kao otvorenu nepoznanicu, već kao nepotpun obrazac. Posao umjetne inteligencije nije razmišljati o mogućoj neizvjesnosti, već dopuniti obrazac, dovršiti oblik. No, dovršenost nije isto što i znanje i istina. Problem je u tome što umjetna inteligencija ne razlikuje mogućnost da odgovor postoji ali još nije poznat, od mogućnosti da odgovor uopće ne postoji. Za ljudski um to su dva različita svijeta: prvi potiče na istraživanje, a drugi na strpljivo (straho)poštovanje prema životnim misterijima.
