Odgađanje obavljanja zadataka može se primijetiti već i kod male djece. Dijete vrtićke dobi može odgađati pospremanje svojih igračaka ili pranje zubi prije odlaska u krevet.
Kod djece školske dobi odgađanje se može vidjeti u obavljanju kućanskih poslova ili u pisanju zadaće. Kako dijete odrasta, tako prokrastinacija postaje problematičnija jer obveze za koje se očekuje da ih dijete odrađuje postaju brojnije i složenije.
Tijekom adolescencije školske obveze postaju sve zahtjevnije, a djeca se sve više bave i aktivnostima kao što su treninzi, bavljenje nekim hobijem ili druženje s prijateljima. Adolescenti također imaju sve veću neovisnost u upravljanju vremenom, tj. moraju sami organizirati dan i rasporediti obveze u danu. To dovodi do toga da adolescenti često odgađaju neprivlačne zadatke koji ih čine anksioznima, što se najčešće odnosi na zadatke vezane za učenje i druge školske obveze.
Odgađanje zadataka vezanih za školu naziva se školska ili akademska prokrastinacija. U nju spadaju, na primjer, odgađanje učenja za ispit, čitanja lektire ili dovršavanja nekog školskog projekta. Učenici koji često prokrastiniraju mogu imati lošije ocjene i slabiji školski uspjeh, a također doživljavaju više neugodnih emocija, poput stresa, anksioznosti i uznemirenosti prije ispita. Umor i neispavanost često dolaze ruku pod ruku s prokrastinacijom, jer se obavljanje stvari u zadnji tren nerijetko događa u večernjim ili noćnim satima, kada je vrijeme za odmor i spavanje.
