Određivanje granica nije lako – iziskuje samosvijest. Da bismo „provjerili“ vlastite granice, jesu li prečvrste ili prelabave, možemo si postaviti nekoliko pitanja.
Ako si nečemu (odnosno nekomu) rekao/la da, a zapravo si htio/la reći ne, koja ti je misao prolazila kroz glavu? Kakav je osjećaj prevladavao? Jesi li podijelio/la svoje misli i osjećaje? Ako nisi, što te spriječilo? Kakve si posljedice zamislio/la? Koliki su izgledi da se one ostvare?
Ako misliš da postavljaš prečvrste granice, razmisli: od čega se možda pokušavaš zaštititi? Što bi se moglo dogoditi ako postaneš fleksibilniji/a? Bi li ti to moglo donijeti neku korist?
U svakom slučaju, „osluškivanje“ vlastitih osjećaja prvi je korak u određivanju granica. Vjeruj svojoj intuiciji; ako ti se nešto čini pogrešnim – vjerojatno jest, čak i ako se mučiš kako to nekome objasniti. Osvijesti kako izgleda zdrava veza ili prijateljstvo. Da bi bio dobar prijatelj ili partner ne znači da se moraš slagati s drugom stranom u svakoj stvari; ponekad male razlike čine vezu zanimljivijom. Ostani vjeran/vjerna onome što jesi, a ne onome na čemu druga strana možda inzistira. Određivanjem granica zapravo poštujemo vlastiti sustav vrijednosti.
No, osobne granice ne smiju biti ni izgovor za tvrdoglavost ni „čelični zid“. U redu je preispitati granice i, po potrebi, „revidirati“ ih. To može proizaći iz činjenice da smo u nekom trenutku pogriješili u procjeni, a isto tako iz promijenjenih okolnosti. Opravdano, smisleno i samostalno „dotjerivanje“ granica može biti znak napretka i rasta.
